Online plus

Čitaoci reporteri

Start u Skoplju
919Pregleda

25. moto rally Makedonija – Nezavisnost

Moto reli “Nezavisnost” osmišljen je 1991. godine sa idejom da se na dva ili tri točka u tri dana obiđu mesta koja bi mogla biti zanimljiva turistička destinacija, našeg južnog suseda. Pri tome, insistira se na trasi uz samu granicu Makedonije, politička poruka – očigledna


Od Palića do Vardara
Start ovogodišnjeg relija bio je zakazan za drugi septembar iz centra Skoplja. Za mene, koji treba da stignem iz Subotice, to je značilo start dan ranije u 8 ujutru. Kawasaki Zephyr 550 odlično se pokazuje u celodnevnoj eksploataciji. Uz tankovanja na svakih 200 kilometara nisam pravio pauze a kada sam stigao u Skoplje bilo je oko 15 časova i 640 pređenih kilometara više na mom satu.

Trodnevni plan vožnje glasio je:

– Petak 02.09. Skoplje, Kumanovo, Kratovo, Probištip, Kočani, Vinica, Berovo, Strumica, Stari Dojran;

– Subota 03.09. Stari Dojran, Đevđelija, Kavadarci, Prilep, Bitolj, Ohrid;

– Nedelja 04.09. Ohrid, Struga, Vevčani, Debar, Mavrovi Anovi, Gostivar, Tetovo, Skoplje.

 

Start u Skoplju

Dinamična ruta
Na startu u Skoplju okupilo se gotovo 200 motocikala, s tim da učesnici nisu morali biti prisutni od samoga početka, već su nam se pridruživali u usputnim mestima. Dvotočkaši koji mi odmah u centru upadaju u oko bili su šest primeraka Honde GoldWing 1800 u ekipi iz Slovenije. Pažnju su privukli „Enduro Team-Vodno Skopje“ koji kroz Makedoniju redovno krstare na „off-road“ terenima. Od početka do kraja imali smo pratnju policije kako bi sve raskrsnice prolazili neometano. Policijska protekcija imala je još jedan tako poželjan benefit: Nismo plaćali putarinu!

Tempo vožnje je bio prilagođen uslovima na putu a vozili smo u granicama 80-120 km/h što je možda i brže od prijatnog s obzirom na to da su im putevi zahtevni i mnogi ih učesnici ne poznaju.

Za kotizaciju od 600 denara (10€) dobija se majica i zahvalnica. Na pauzama nismo oskudevali u sendvičima i hladnoj flaširanoj vodi u „neograničenim“ količinama – dok ne nestane zaliha.

Na pauzi u Vinici, upozoravaju nas na loš put prema Strumici na kojem sam jedva živu glavu izvukao! Na jednoj deonici motoraše dočekuje tanak sloj peska i kamenčića koji se golim okom u vožnji ne primećuju. Kakav dodatak nizbrdici sačinjenoj isključivo od uzastopnih krivina od 180°.

Josip (u sredini) sa domaćinima

Vožnja na isparenjima
Etapa u petak završava se na obali uz Dojransko jezero. Za večeru je posluženo gravče (pasulj), a druženje se nastavilo do kasno u noć. U subotu ujutro doručkujemo (o našem trošku), tankujemo do čepa i lagano krećemo put Ohrida.

U petak mi je otkazala sajla kilometra sata, pa sam za drugo tankovanje u subotu čekao rezervu. Kada je motor upalio „rezervu“ već je bilo kasno jer je gorivo potrošeno do zadnje kapi. Nisam primetio da su verovatno ona dečurlija koja su se motala oko motora u Kavadarcima, dirala i slavinicu. Prebacujem od prijatelja 1,5 litara goriva, jedva dovoljno do prve pumpe.

U popodnevnim satima stižemo u Ohrid. Stacionirali smo se u kampu kod Ohrida, večerali jela sa roštilja a kasnije živa svirka i dodela nagrada. Tu je, što se starije populacije tiče, subotnji dan bio gotov dok je za mlađi deo ekipe, kojem definitivno pripadam, najbolji provod tek počeo. Izašli smo u centar Ohrida u lounge bar „Objectif“ gde smo se zadržali se do sitnih sati. Neću ulaziti u detalje, ali bilo je super!

Svuda prednost uz policijsku pratnju

Politikom na politiku
Poslednjeg dana relija polazak je bio nešto kasnije, u 12 časova iz centra Ohrida, jer je (tradicionalno) došlo do promene plana a samim tim i do smanjenja kilometraže – ne ide se za Skoplje preko Debra iz bezbednosnih razloga. Nezvanično saznajemo, da već nekoliko godina unazad albanski aktivisti u Debru, blokiraju put motorašima. Očigledno ne dele entuzijazam organizatora kada je reč o vožnji koja definiše granice Makedonije.

Ponovnim dolaskom u centar Skoplja i pređenih gotovo 900 kilometara po Makedoniji reli je završen. Ostatak dana provodim sa starim prijateljima. U ponedeljak petog septembarskog jutra ponovo sedam na moj Kawasaki Zephyr 550 i krećem put Subotice. Sabiram utiske, nadam se da i sledeće godine idem na makedonski reli.

Tekst: Josip Marković
Fotografije: Josip Marković, Motori.com.mk
Postavljeno: 20.09.2016

Ostavite komentar

Top Reviews

Video Widget

gallery