
Kraj „vodoničkog“ sna za Hondu i General Motors, i novi milioni gubitaka…
Automobili su preskupi! Dobar deo cene je „pokrivanje“ pogrešnih odluka i gubitaka. Zašto je to tako najbolje govori primer braka Honde i GM
Još jedna velika tehnološka investicija završila je tiho, bez fanfara i bez odgovornosti. Honda i General Motors zatvaraju zajedničku fabriku gorivnih ćelija u Mičigenu. Samo dve godine nakon početka proizvodnje, i time praktično stavljaju tačku na projekat koji je trebalo da bude jedan od stubova vodonične mobilnosti.
U ovaj pogon uloženo je oko 73 miliona evra, a sada se proizvodnja sistema gorivnih ćelija gasi do kraja 2026. godine.
Razlog zvanično glasi neisplativost i slaba perspektiva tržišta. Nezvanično, lista propalih pokušaja da se nova tehnologija nametne kao spas za automobilsku industriju upravo je postala još duža.

Razvoj, međutim, nikada ne ide pravo i nikada ne ide jeftino. Ono što danas nazivamo greškom, često je samo skupa stanica na dugom putu tehnološke evolucije. Problem nastaje tek u načinu na koji se te greške „administrativno“ brišu.
Bilansi se našteluju tako da sve može da se podnese. Gubici se rasporede, otpisi se elegantno sakriju, a akcionari nastave da primaju dividendu kao da se ništa nije dogodilo. Za razliku od sveta malih preduzetnika, gde pogrešna investicija često znači kraj, u velikoj industriji greške su samo stavka u tabeli.
I ono što uvek izostane jeste odgovornost sa imenom i prezimenom. Još nikada nismo videli saopštenje u kome stoji da je taj i taj direktor pogrešno procenio tržište, potpisao loš ugovor ili potrošio milijarde u pogrešnom smeru. Projekti se zatvore, partnerstva se raskinu, fabrike se ugase, a oni koji su donosili odluke jednostavno nastave dalje, često na još višim pozicijama.
Procene govore da su na sličan način u poslednjih nekoliko godina bačene stotine milijardi evra u pogrešne tehnologije, preuranjene platforme, neuspele baterije i infrastrukturu koja nikada nije zaživela. Ti troškovi nigde ne nestaju. Samo se mudro rasporede na cenu drugih modela!
Zašto su automobili preskupi? Pogrešne odluke i gubici se svaljuju na novčanik kupca.
Simbol ove priče danas je Honda CR-V e:FCEV, jedan od retkih serijskih SUV modela na vodonik.

Lansiran 2024. godine, dostupan isključivo za lizing u Kaliforniji i Japanu, trebalo je da pokaže da vodonik ima realnu budućnost u putničkim automobilima. Tehnički zanimljiv, strateški prerano.
Infrastruktura je ostala ključni problem. U Sjedinjenim Državama danas postoji više od 250.000 javnih punjača za električna vozila, dok je stanica za vodonik svega 61, gotovo sve u Kaliforniji. U takvom odnosu snaga, tržište je unapred odlučilo pobednika.
General Motors se već povlači i resurse prebacuje na baterijska vozila. Honda formalno ostaje pri ideji razvoja nove generacije gorivnih ćelija, ali zatvaranje fabrike sa GM-om govori više od bilo kog saopštenja.
Ipak, ovde postoji i druga strana medalje. Razvoj mora da se odvija, čak i uz skupe greške. Da nije bilo promašaja, ne bi bilo ni napretka. I električne automobile nismo dobili preko noći. Od prvih električnih vozila s kraja 19. veka do današnje masovne proizvodnje prošlo je gotovo sto godina. Tehnologija sazreva sporo, kroz pokušaje, zablude i ogromne troškove.

Vodonik možda danas deluje kao slepa ulica, ali isto su nekada govorili i za baterije. Razlika je samo u tome što su današnje greške mnogo skuplje, a posledice mnogo veće.
Zatvaranje ove fabrike zato nije samo vest o Hondi i GM-u. To je još jedan podsetnik kako izgleda savremeni razvoj tehnologije. Skup, haotičan, bez lične odgovornosti, ali istovremeno neizbežan.
Industrija će nastaviti dalje, tražiće novu veliku ideju i novu sledeću tehnologiju koja će „sigurno“ promeniti svet. A bilansi će se, kao i uvek, ponovo naštelovati.
Do sledeće skupe greške.

Lidija Piroški



