Registracija vozila u Srbiji 2025: formula je jasna, aršin prevaziđen, matematika zastrašujuća

Vozač je uticajan ali i malo cenjen fiskalni stub sistema
Vlasnici motornih vozila svake godine kroz razne namete isporuče stotine milijardi dinara u budžet, ali javnosti je nevidljiva direktna vezu između tih prihoda i konkretne koristi za saobraćajnu stvarnost koju vozimo
U Srbiji je danas registrovano oko 2,5 miliona putničkih automobila, i svake godine čitav taj vozni park prolazi kroz obavezni ciklus registracije. Dok naš motor radi, sistem surovo naplaćuje: tehnički pregled, osiguranje, porez i administrativne takse.

Ako samo za administrativni deo registracije uzmemo kao prosek od 4.000 dinara po vozilu, dolazimo do makro-računice koju je strašno izgovoriti na glas:
Kalkulacija na 2.476.419 registrovanih vozila kaže da skoro 10 milijardi dinara godišnje vozači uplate samo za administraciju, bez poreza na „luksuz“, akciza na gorivo i naravno obaveznog osiguranja. A to je tek početak jer ne obuhvata „Šešeljev“ porez na upotrebu vozila, tehnički pregled…
Od čega je napravljena „torta“ registracije?

Registracija nije jedna stavka, već slojevito obučena poresko-administrativna konstrukcija koja obuhvata:
- Obavezno osiguranje (AO) meri kilovate i premijski stepen, ne bezbednost
- Godišnji porez na upotrebu vozila, meri kubikažu + starost i plaća se svake godine
- Tehnički pregled
- Administrativne takse, tablice, nalepnica, dozvole, zahtevi, provizije…
- Lokalne naknade, zavisno od opštine, bez uniformnog kriterijuma
Matematika je jasna, ali pitanje nije „da li se dobro računa“, već šta se dobro meri, i kome koristi.
Gde se raspoređuje novac od registracije?
Novac od registracije i poreza na vozila „po zakonu ulazi u budžet Republike Srbije, bez striktne povezanosti sa konkretnim investicijama po vozilu“.
- vozač “ ne može da vidi“ koji deo njegovog uplaćenog novca je uložen u puteve, saobraćaj ili lokalnu infrastrukturu, jer to nije transparentno
- sistem ne prikazuje povezan podatak od izvora prihoda do namene trošenja
- državna potrošnja ostaje konsolidovana, zbirna, netransparentna po izvoru
Vozači pune budžet, ali ne dobijaju izveštaj za sopstveno punjenje budžeta. Samo plaćaju po sili zakona.
Vozač je fiskalni stub Srbije!
Automobil u Srbiji je svojevrstan finansijski „perpetuum mobile“ jer mora da se registruje, mora da se osigura, mora da plati porez, mora da troši gorivo opterećeno porezima i akcizama. Zato je registracija i upotreba vozila postala jedan od najstabilnijih cikličnih prihoda države, nezavisno od toga da li je auto nov, star, jeftin, skup, hibrid, dizel ili EV.
Oldtajmeri: Strast koja još nije dobila svoj značaj u praksi
Srbija je 2025. konačno definisala „status vozila od istorijskog značaja“, ali nije regulisala ekonomski tretman light-use (povremene upotrebe) i čuvanja tehničke istorije.

Oldtajmer u Srbiji dobija tablice za nostalgiju, ali poreski tretman za svakodnevicu.
Kada auto postane oldtajmer (30+ godina, očuvan, vozan, tehnički spomenik), on u praksi i dalje:
- plaća godišnji porez po kubikaži i snazi, ne po realnoj upotrebi
- obavlja godišnji tehnički pregled, iako ne vozi svakodnevno
- plaća isto obavezno osiguranje (AO) kao automobil u redovnoj upotrebi
Besplatan tehnički pregled i oslobađanje od svih poreza i taksi za vozila sa statusom „istorijska“ bio bi mali korak za državu a veliki za očuvanje nacionalnog blaga koje se konstantno odliva u druge zemlje
Kako država može pomoći oldtajmeristima koji umesto nje čuvaju naše tehničko i kulturno nasleđe:
- Uvesti posebne „nultne“ poreske stope za light-use istorijskih vozila
- Uvesti posebne AO tarife po kriterijumu očuvanosti, a ne snage
- Uvesti besplatan tehnički pregled za vozila sa statusom tehničko-kulturnog nasleđa
U danima kada vlada energetska neizvesnost, i najava da čak ni hitna pomoć neće imati dovoljno goriva, sve upozorava na činjenicu da je automobil jedna od najvažnijih „sisa“ države, posebno imajući u vidu još akcize i poreze na gorivo. Ako automobili stanu, ni državi se dobro pisati neće jer je registracija vozila i njegova upotreba najmasovniji fiskalni ritual u Srbiji.
Vozači svake godine kroz razne namete isporuče stotine milijardi dinara u budžet, ali javnost ne vidi direktnu vezu između tih prihoda i konkretne koristi za saobraćajnu stvarnost koju voze.
A zabrinjavajuće je i da sistem registracije više meri zapreminu i snagu motora, nego stvarnu bezbednost i upotrebu, dok oldtajmeri, uprkos strasti vlasnika i formalnom statusu, još nisu dobili pravila koja bi čuvanje tehničke kulture učinila održivim, a ne samo legalnim.
Matematika je tu da se zna koliko dajete. Ali nije tu da se zna šta dobijate.

Lidija Piroški




