Online plus

Oldtajmer muzej – Bavarska

1.42KPregleda

Bavarska oldtajmerska tajna

Kada na nekom geografskom prostoru postoji više od jedan vek duga tradicija masovnog korišćenja mašina u poljoprivredi i saobraćaju, bez obzira koliko auto i drugi otpadi radili punom parom, tu ne manjka stariteta svake vrste. Skriveni u ambarima, stari traktori, vršilice i po koji automobil, strpljivo čekaju da ih otkrije neki restaurator.


Opel Super 6

U selu Vopenriteru Bavarskoj, stoji muzej oldtajmera u vlasništvu porodice Golvicer. Sve je počeo davne 1954., kada je šesnaestogodišnji Alfons Golvicer konačno nagovorio svog oca da se penzionišu konji i za obradu njive najzad kupe jedan traktor marke Bulldog. Ova fela traktora zahtevala je dosta održavanja i čitav ritual operacija prilikom paljenja, pa je mladi Alfons, uz rad polako počeo da razvija strast prema tehnici i mašinama.

Kao i svaki tinjedžer, krenuo je od motocikala. Tako se danas u njegovoj kolekciji nalaze jedan klasičan BMW prikoličar, Zundapp iz 1925. i Herkulesov moped iz 1957., na koji je nehajno okačena tabla sa natpisom „moj mladalački san“.

Sakupljanjem starih poljoprivrednih vozila i automobila oldtjemera, Alfons je počeo da se bavi pre 40 godina. Tako danas njegova kolekcija u tri velike hale broji skoro pedesetak vozila. Među brojnim poljoprivrednim mašinama nalazi se nekolko zanimljivih automobila.

 

Sovjetska amfibija
Praga Piccolo iz 1928. na alternativni pogon

Lokalno gledano, najatraktivniji je Opel Super 6, model koji se proizvodio 1937 i 1938. Po mnogima, reč je o preteči kasnije slavnih Kapitena. Kao pogonsku grupu imao je 2,5 litarski šestocilindarski motor. Maksimalna brzina mu je bila 115 km na čas. U želji da ga što pre osposobi za vožnju, Alfons nije gubio vreme tražeći originalni gril sa vertikalnim rebrima. Izgleda da je onaj sa Opela Olimpije iz 1936. odlično poslužio.

Našlo se tu i čak jedno sovjetsko amfibijsko vozilo . Nagađa se da je da je reč o nekoj podvarijanti Gaza -011. Više podataka spada pod veo vojne tajne.

Pojedini primerci kolekcije nabavljeni su na skoro arheološki način – kopanjem ispod plastova sena. Te 1989., 5 minuta nakon pada berinskog zida i pripadajuće mu gvozdene zavese, Alfons Golvicer se zaputio u Čehoslovačku u ekspediciju potrage za zanimljivim oldtajmerima. Šupe u okolini Praga pokazale su se kao svojevrsne riznice zlata.

Traktor Lanz Bulldog od kog je sve počelo

Za početak, u Nemačku je prebačen neverovatno zanimljiv primerak Prage Pikolo iz 1928. Ovaj automobil kao da je zamrznut u vremenu negde, recimo 1943. Za vreme Drugog svetskog rata, do benzina se teško dolazilo, pa su se vozači dovijali na razne načine. Na prednji deo ove Prage bukvalno je „nabudžena“ aparatura (gas generator) za vožnju na „Holzgas“, gas koji se oslobađa nepotpunim sagorevanjem drva ili dugog priručnog goriva.

Svakako najvredniji automobil u kolekciji je Praga iz 1920., službeno vozilo prvog predsednika Čehoslovačke, Tomaša Masarika. Iznad automobila stoji reprodukcija ulja na platnu, na kome se Masarik vozi upravo u ovom automobilu. Nešto pedantniji istoričari tek treba da potvrde autentičnost ovog vozila.

Zundapp iz 1925.
Musiker Alfons Gollwitzer

Alfonsa, komšije i prijatelji zovu „Kralj oldtajmera“. Sav restauratorki rad uključujući limariju i farbanje, vešti Bavarac obavlja sam. Sva vozila u muzeju su u ispravnom stanju i uredno registrovana. Porodični moto glasi: „Ne sme da stoji, mora da se vozi“.

Za razliku od muzejskih postavki na koje smo navikli, kod Alfonsa Golvicera, umesto štampanih ili graviranih plaketa koje opisuju eksponat, na svakom vozilu stoji okačena ili prislonjena kartonska tabla sa informacijama ispisanim slobodnom rukom, markerom. Ko će posle toliko hiljada sati resturacije još da se zamlaćuje krasnopisom?

A kada mu dosade radovi na polju ili u garaži, Alfons se hvata harmonike i uveseljava društvo.

Glavna zgrada muzeja

Tekst: Miroslav Schossberger
Fotografije: Vrele Gume

Ostavite komentar

Top Reviews

Video Widget

gallery